1
Knjiga sedmice - "Negova žena“ - Emanuela Bernem
Priča žene - njegove i svoje!

    "Negova žena“ - Emanuela Bernema životna je, moderna, avangardna, individualna, intimna priča jake žene sa jasnim ciljem i porukom: sloboda, samostalnost, svojeglavost. Priča u kojoj se gubi muško i žensko ponašanje, obaveze, zahtjevi. Traga za ličim identitetom, a ujedno obrađuje vječitu, nikad dovoljno istraženu, temu o ljubavi. Izmješane su uloge muškarca i žene, kao i ponašanja u određenim situacijama, što glavnoj junakinji i njenim partnerima ni malo ne smeta u ljubavnoj harmoniji. Dakle, događa se ono što zanima današnje djevojke i čemu teže - oslobađanju od patrijaharnih stega, ekonomske i finasijske zavisnosti, potčinjenosti. Dobar je primjer i muškarcima kako da priđu, osvoje i ožene intelektualno moćniju i jaču ženu. Uspješno obrađena tema, izbjegnuta zamka patetike i jeftinih latino melodrama.

„Negova žena“, roman Emanuele Bernem nesvakidašnje je djelo, u kojem se prepliće više žanrova. Na prvi pogled, moglo bi se reći da se radi o modernoj književnoj formi, bilo da je reč o prozi, poeziji, ili pak o drami. Čitajući roman uživamo u njegovoj snazi i uspjelim umetničkim sredstvima kojim je ostvaren. U njemu je malo epskog, narativnog, ne pretenduje da obuhvati makrokosmos, već individualni - bića. Takođe, primećuje se da autorka ne teži da individualni mikrokosmos detaljno obuhvati i tu se jasno stavlja distanca od psihološkog romana. Struktura djela je takođe neuobičajena, čine ga kratki odeljci, u nekim slučajevima dugi svega šest, osam, devet, dvanest rečenica... Ovaj roman može da se pročita za upravo onoliko koliko traje film ili pozorišni komad. Dok čitate roman nižu vam se jasne slike i scene, kao da gledate na ekranu ili u pozornici. Roman je objavljen 1993., kada je dobio i nagradu „PRIX MEDICIS“. Samo u toj godini prodat je u više od 100.000 primeraka.
Glavni lik je mlada ljekarka Kler, koja s jedne strane ima jasan i izgrađen poslovni i profesionalni put, a opet, s druge strane, maglovit, nesiguran i ne sasvim jasan ljubavni. Prolazi kroz razna stanja snova (maštanja), želja, strasti, i realnosti. Zbog profesionalnog poziva realnost je jako prisutna i živa kod glavne junakinje, praćenja jakim osjećanjem biti poželjena, voljena, pripadati nekome... Po svaku cijenu biti voljena, miri se i sa činjenicom biti voljena u svojstvu ljubavnice. Slobodna je u ponašanju, djevojka-žena koja bez ražmišljanja sklapa ljubavna poznanstva (gdje su i brzi seksualni kontakti). Centralna tema se razvija u priču o svemu što se nalazi u njoj, ili se ona nalazi u tome: strastima, seksu, nagonima, navikama, željama, moralu, nemoralu, istinama i lažima. Gde prestaje nemoral nastavlja moral, gde se zapletu neistine i laži ipak se na kraju otkrije istina. Roman ima prizvuke ćutnje, usamljenosti, tišine. Kao da se likovi plaše izrečenog. Da ne pokvare trenutak koji traje.
Osjećanje koje prati Kler ispunjeno je sviješću o veličini, vrijednosti i spremnosti oba partnera na uzimanja i davanja. Takođe, ističu se Klerina razmišljanja i njena pojačana potreba za „unutrašnjim dijalozima“ (izrečena naglas). To su uvijek iskazi puni značenja, kratke priče koje mogu biti zasebna cjelina.
„Ovog trenutka Toma sigurno doručkuje. Verovatno je on pripremio kafu. Žena mu se pridružuje. Na sebi ima kućni ogrtač svog muža, suviše velik za nju. Kosa joj je razbarušena. Toma joj se osmehuje. Lepa mu je. Jedno od dece ulazi u kuhinju. Majka ga grdi što je boso. Penje se ocu u krilo. Toma uzima obe detinje noge u jednu ruku i greje ih. Sprema se da stavi tri kocke šećera u kafu, možda i četiri, jer su šolje za doručak veće. Dete ga zaustavlja. Ono hoće da ih stavi. Pušta ih sa suviše velike visine. I isprska sto.
Toma će uskoro da krene. Kola će se udaljiti. Pozadi u kolima, žuti šlem sa gradilišta. On ljubi ženu. Usta im miriču na kafu. ´Doviđenja do večeras.’. Kreće.“




E.Dautović

Posjeta : 3158