2
Izložba slika Aleksandra Vukotića u Umjetničkom paviljonu ULUCG
Snaga globalnih simbola

    Slike Aleksandra Vukotića su kompleksna scenografija za sagu o jedinstvenoj simbiozi i sistemu oblika u prostoru mogućeg i stvarnog. Preformulacijom trivijalnih detalja i izmještanjem u urbani kontekst, njihov uobičajeni smisao dobija ironijsku snagu i metaforičnost, koju često nije jednostavno sagledati. Tako zatvorena u sopstvenu znakovitost i ograničeno polje slike, poruka ostaje element autentičnog vizuelnog objekta.

Svaki Vukotićev figuralni element definisan je jakom konturnom linijom, i bez modelovanja, kao dvodimenzionalni otisak, ponekad totemski uobličen i osmišljen. Figure, koje nisu isključivo homoidne, već su neobična korekcija bića i materijalnih objekata, imaju, uglavnom, prepoznatljivo porijeklo. Ponekad su to globalni brendovi dovedeni u stanje „novog čitanja“, posmatrani sa zamorom ili u kontekstu dodatnih prosuđivanja. Utoliko je u pravu S. Slovinić kada zaključuje da „gotovo sva Vukotićeva djela karakteriše neka vrsta suspregnute humornosti, blega ironije i suzdržanog cinizma. Njegova djela nisu objašnjavajuća, opisujuća, ili pak literarna...“
Prvobitne predmetna raznolikost, koja je uslovljavala i kolorističku kompleksnost (Kontekst), vremenom se pročišćavala i usmjerila prorijeđene grupe međusobno povezanih elemenata, zbog čega atmosfera, odnosno koloristička podloga „događaja“ dobija primarni značaj (Etar, Plavo i zeleno...). Kolorit prati suženi motivski izbor i, ponekad, slika ostaje odgovor u dva-tri tona. Transformacija objekta u kolorističko energetsko polje ne znači siromašenje imaginacije već njeno fokusiranje na snagu simbola.
Vukotićeva poetika nije se bitnije izmijenila od prethodne izložbe. Ali, jeste domet i njegov sve prepoznatljiviji značaj u prostoru savremene crnogorske umjetnosti.










Mladen Lompar

Posjeta : 3000