 Jakov Milatoviæ iz pokreta ”Evropa sad“ æe se naæi u drugom krugu crnogorskih predsjednièkih izbora i izaæi na megdan Milu Ðukanoviæu 2. aprila, kad æe se odluèivati o sudbini ove zemlje. Za svake izbore kažu da su sudbinski, ali ovi predsjednièki u Crnoj Gori zaista jesu i to prije svega na simbolièkoj ravni.
O Ðukanoviæu se zna gotovo sve, pa je vrijeme da osvijetlimo ideologiju i nakane njegovog takmaca Milatoviæa, taènije politike i interese koji stoje iza njega.
Projekt stvoren u Beogradu
- A iza Milatoviæa stoji i podršku mu zvanièno pruža èetnièki vojvoda Andrija Mandiæ sa svojim glasaèima; tu je i Dritan Abazoviæ sa svojom UROM, pa je uz Jakova Milatoviæa i Crkva Srbije, koja ga je, nemojte to zaboraviti, preko pokojnog Amfilohija Radoviæa postavila na mjesto ministra u apostolskoj vladi Zdravka Krivokapiæa, nakon litijaške kontrarevolucije iz avgusta 2020. I na koncu, tu je i zadnji adut u rukavu mladog Milatoviæa- oficijelna srbijanska država. Ne krije to niko, u kreiranju projekta “Evropa sad“, koji je prerastao u politièku partiju sudjelovali su najvažniji Vuèiæevi ljudi na èelu sa nekadašnjim gradonaèelnikom Beograda Sinišom Malim, èija je reputacija nakon afere sa spornom doktorskom diplomom, blago reèeno, problematièna.
I na kraju, u horskoj podršci Milatoviæu, koji je najnovija ekstenzija srpskog sveta, ukljuèio se i ratni zloèinac Vojislav Šešelj.
Tako se predsjednik Srpske radikalne stranke dotakao (ponovno) Crne Gore i izbora, ne skrivajuæi podršku lideru Pokreta “Evropa sad“ Jakovu Milatoviæu.
“Sad je najvažnije da mi iz Srbije verbalno podržimo, da svi glasaju za Milatoviæa na predsjednièkim izborima, da se riješi problem Ðukanoviæa, a onda da se u nekoj tolerantnijoj atmosferi održe parlamentarni izbori i da se održi jedan pošten popis stanovništva”, naveo je, izmeðu ostalog, ratni zloèinac Vojislav Šešelj.
Moram vas napomenuti ova Šešeljeva prièa nije tek puka tlapnja i naslanja se na jednu drugu prièu, njegovog uèenika, a danas predsjednika Srbije, Aleksandra Vuèiæa, koji je još 2006. izjavio nakon osamostaljenja Crne Gore:
“Ovo što je uradio Milo Ðukanoviæ, koji misli da je odneo istorijsku i dugoroènu pobedu, ja ne mislim! I radiæemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu zajednièku državu…
Glas za Milatoviæa - glas za "srpski svet
Kada ovako postavite stvari, mogli bi mirne duše kazati-Pa slušajte samo ovo, ratni zloèinac Šešelj podržao je Milatoviæa; èetnièki vojvoda Mandiæ, koga podržava Milorad Dodik podržao je Milatoviæa; Abazoviæeva URA je podržava Milatoviæa; Milatoviæev tim se sprema za nove pobjede uz muziku Svetlane Ražnatoviæ, žene zloèinca Arkana; Crkva Srbije je svesrdno uz Jakova Milatoviæa.
Ima li neko da mu nešto nije jasno?
Glas za Milatoviæa je glas za srpski svet
I kad se ovako postave stvari, zaista, nema nikoga kome situacija nije jasna. Glasom za Mila Ðukanoviæa, Crnoj Gori se daje kakva-takva šansa da se vrati na EU put, sa koga je zadnje dvije i po godine skrajnuta. Glasom za Ðukanoviæa se daje glas snagama koje æe ojaèati crnogorski status u NATO paktu.
S druge strane, glas za Milatoviæa je bez svake sumnje, glas za srpski svet u kome nema mjesta za EU, a još manje za NATO pakt. To je glas kojim æe se i po zvaniènim ideolozima “Evrope sad“ poput Filipa Ivanoviæa preispitati crnogorsko uèešæe i najjaèem vojnom svezu na svijetu. I najviše, to je glas kojim æe Crkva Srbije zabetonirati svoj predominantan status u Crnoj Gori i kojim æe nakon potpisivanja Temeljenog ugovora sa Crnom Gorom od strane Dritana Abazoviæa sada dobiti i zvaniènog titulara vlasti, a koji je na njenoj strani.
A šta ako graðani hoæe srpski svet?
Nego, hajmo obrnuti stvari:
Zar stvarno mislite da je ratnom zloèincu Vojislavu Šešelju dozvoljeno da kaže to što je rekao kod Milomira Mariæa, bez Vuèiæeve procjene da æe èak I ova izjava odgovarati Jakovu Milatoviæu?
Šta vam hoæu reæi?
Pa hoæu vam reæi da je Vuèiæev tim, koji radi sve ove godine na nekoj vrsti pripajanja Crne Gore Srbiji, dobro procijenio javno mnijenje i da je shvatio kako otvorena šešeljizacija može biti motivirajuæi faktor, ali ne meðu onima koji su za suverenu, graðansku Crnu Goru, nego upravo meðu ljudima koji se dvoume, a rado bi vidjeli ovu zemlju u srpskom svetu. I što je najtužnije, èini se da je takvih pasivnih glasaèa mnogo više od onih æutologa i srednjièara, koji decenijama ispijaju kafe po podgorièkim kafiæima, ne glasuju intenzivno, a nominalno su za graðansku i nezavisnu Crnu Goru.
A to je in vivo potvrðeno na lokalnim podgorièkim izborima, kad je konstrukt zvani Pokret Evropa sad, s lakoæom uz pomoæ koalicionih parterna uzeo crnogorski glavni grad I to na pustim obeæanjima kako æe osnovica plate biti 450 eura. To što graðani sami iz svojih doprinosa plaæaju svoje plate, nikome izgleda ne smeta. I to što je ovaj ekonomski program ravan nekakvoj piramidalnoj monetarnoj prevari iz devedesetih, ni to nikome ne smeta. I ta velikosrpska dva prstohvata nacionalizma uz miroðiju Crkve Srbije, tek to nikome ne smeta.
Pa je na koncu nakon svega, doslovno, Vuèiæev PR tim pustio ratnog zloèinca Šešelja da u eteru i on pruži podršku predsjednièkom kandidatu Jakovu Milatoviæu. Jer što da ne!
A onda ne možemo prièati (samo) o Jakovu Milatoviæu i svjetlu srpskog sveta. Onda, zapravo moramo razgovarati o graðanima Crne Gore, kojima u ogromnom broju ne smeta niti zloèinac Šešelje, niti opetovano porobljavanje Crne Gore od strane Srbije. E ako je tako i ako se pokaže da je tako 2. aprila nakon drugog izbornog kruga, onda možemo kazati da je Vuèiæev dugoroèni projekt “vraæanja“ Crne Gore pod okrilje Srbije uspio.
I neæe proæi puno vremena, a doæi æe na tapet i Ustav graðanske, multietnièke Crne Gore, èijom æe promjenom ova zemlja postati nacionalna država, s predominantnom srpskom veæinom, a koja æe biti potvrðena na nekom buduæem referendumu.
Crnoj Gori je još uvijek ostao crnogorski titular na mjestu predsjednika. Izgubila je ona crnogorske prerogative u najveæim svojim gradovima, kao i u državnoj Skupštini. I zato æe eventualna promjena na kormilu Crne Gore biti povijesna, jer bi tako i onu titularnu, nominalnu polugu crnogorske vlasti dobio još jedan igraè srpskog sveta.
Pa tako graðani Crne Gore 2. aprila ne biraju izmeðu Mila Ðukanoviæa I Jakova Milatoviæa, nego izmeðu graðanske Crne Gore i srpskog sveta. I imaæe oni jedinstvenu priliku da izaðu i pred glasaèkom kutijom zaokruže svoju buduænost.
Sretno im bilo!
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 