|
|
| |
| 3 | | | Za "Antenu M" piĆĄe Heni Erceg | | Loptanje genocidom |
 Ravnatelj Spomen područja Jasenovac podnio je neopozivu ostavku. U Ujedinjenim narodima izglasana je Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Parlament Crne Gore sprema se donijeti Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, ali s brojkom od 700 tisuća ubijenih Srba. I kakve međusobne veze imaju ti događaji? Oh, imaju itekakve, jer eto bratski narodi opet igraju utakmicu, samo umjesto lopte koriste trule ljudske kosti.
Ravnatelj Jasenovca povukao se jer je nekakvo kvazipovjesničarsko, a drĆŸavno, tijelo âotkriloâ kako nije bilo dogovora vlasti NDH s njemačkim okupatorom o pogromu srpskog naroda u Hrvatskoj â41. godine, pa shodno tome ni genocida nad preteĆŸno srpskim stanovniĆĄtvom u logoru Jasenovac nije bilo. Nego da je tamo â prema âznanstvenimâ tvrdnjama â umrlo tek nekoliko stotina ljudi, i to zbog loĆĄeg zdravlja.
Znači, shvatili smo: genocida u vrijeme NDH nije bilo i Hrvati nisu genocidan narod. O moralnoj ili Jaspersovoj metafizičkoj odgovornosti nekog kolektiviteta za masovni zločin za kojega su znali, a odĆĄutjeli, ili onako, malčice i u njemu sudjelovali, nećemo ovom prilikom. Svakako, moĆŸemo lako dočarati reakciju hrvatske vlasti i građana ukoliko bi itko ikada zahtijevao donoĆĄenje Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, ne one crnogorske ili srpske s nebuloznom brojkom od 700 tisuća tamo pobijenih Srba, nego one s realnom, ali, ne manje straĆĄnom brojkom od preko 80.000.
S obzirom na novu, u desni, opasni radikalizam skliznutu hrvatsku vladu, ne bi trebali iznenaditi svjetleći panoi s natpisom: âHrvati nisu genocidni!â, poput onih âSrbi nisu genocidan narodâ, kakvi su danima bljeĆĄtali po Beogradu, a pred izglasavanje UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Rezolucija je izglasana i na prvi pogled čini se beznačajnom. Ali nije. Zato ĆĄto je pitanje Srebrenice, gdje je tadaĆĄnji vojni i politički vrh Srbije naredio pogubljenje viĆĄe od 8.000 BoĆĄnjaka, i dalje otvoreno, nacionalistička je to mantra za svakodnevnu upotrebu, a protokom vremena ono ĆĄto jest bio genocid, kao pokuĆĄaj istrebljenja čitave jedne etničke zajednice, proglasit će se u srpskoj historiografiji tek epizodom u kojoj je manji broj BoĆĄnjaka u Srebrenici umro od upale pluća ili gripe. BaĆĄ kao i Srbi zatočeni u Jasenovcu, sve prema zlogukim revizionistima, desničarima i dakako uz pomoć Crkve.
Ipak, nikakve rezolucije, osim u smislu pijeteta prema ĆŸrtvama kojeg je i do sada bilo izvan nacionalističkih krugova, neće pomoći srpskom narodu na putu ozdravljenja i priznanja odgovornosti za ratove i zločine u BiH, Hrvatskoj i Kosovu, dok njima vladaju ljudi koji su poput Vučića i sami bili dionici vlasti koja je prije 30 godina osmislila genocid u Srebrenici. A kao i svaki, i srpski se nacionalizam, ne manje opasan, pretvorio u vulgarnu karikaturu, s glavnim likom zaogrnutim u zastavu na zasjedanju u UN koji plačljivim tonom serucka protiv Rezolucije, iako se u njoj nijednom riječju ne spominje srpski narod. Ali svaki je politički poen vaĆŸan za toga spasitelja srpstva, naročito onoga iz mučnog, zločinačkog razdoblja srpskog reĆŸima koji je i proizveo masakre u Srebrenici, Vukovaru, PrijedoruâŠ
Zato je srpski predsjednik grlio i ljubio zastavu, s njom suze otirao, zato je cirkus bio potpun kada se čitava njegova vlada tamo u UN âobuklaâ u srpsku trobojnicu, a posebno ironično bilo je među dvorjanima vidjeti zastavom ogrnutog ministra iz redova hrvatske manjine, Tomislava Ćœigmanova.
Tako je Aleksandar Vučić, sve ĆĄmrcajući u zastavu, opet mobilizirao najgori nacionalistički oloĆĄ oko jednog straĆĄnog zločina, uz snaĆŸnu podrĆĄku srpskog patrijarha Porfirija kojemu je pred polazak u New York otiĆĄao po blagoslov, a ovaj od onoga gore, Boga to jest, zatraĆŸio da Vučiću podari âmudrost, snagu i odlučnostâ. U svojoj poslanici pak Porfirije je podučio Srbe kako predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenici âpokuĆĄavaju srpski narod proglasiti genocidnimâ, te da se âne obaziru na zločine počinjene nad srpskim narodom između â92. i â95.â, zatim laprdao o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu âčiju istinitost nisu morale da prosuđuju nikakve amoralne Rezolucijeâ. âNjih su svjedočila sama stradanja bez laĆŸnih svjedoka, potomaka i posrednih sljedbenika izvrĆĄilaca stvarnog genocida.â To prevedeno znači da su preĆŸivjeli svjedoci iz Srebrenice lagali o trodnevnom ubijanju viĆĄe od 8.000 muĆĄkaraca i dječaka u toj enklavi, za razliku od âistinskogâ stradanja 700.000 Srba u konclogoru Jasenovac.
I tu Porfirije nije umuknuo, nego poručio da âsnaĆŸno diĆŸemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokuĆĄaj nebivalnog istorijskog revizionizma u kom se nastoji prostom inverzijom da srpski narod, ĆŸrtva viĆĄestrukih genocida i etničkog čiĆĄćenja, bude proglaĆĄen za počinioca genocidaâ.
Ima li onda spasa građanima Srbije s takvom crkvenom i političkom vlaĆĄću? Ima li spasa Hrvatima kojima su filoustaĆĄe postale vaĆŸan dio vlasti, a stratiĆĄte Jasenovca opet se odvratno relativizira? I treba li uopće zamiĆĄljati scenarij ukoliko bi se dogodilo nemoguće, donijela Rezolucija o genocidu u Jasenovcu? Uh, vidimo ih već na East Riveru â ĆĄmrcave, sa zastavama ili bez, ali duboko povrijeđene članove hrvatske vlade. BaĆĄ poput braće im preko Drine.
|
Posjeta : 2503 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 