|
|
2 | | Izložba slika Aleksandra Vukotiæa u Umjetnièkom paviljonu ULUCG | | Snaga globalnih simbola |
Slike Aleksandra Vukotiæa su kompleksna scenografija za sagu o jedinstvenoj simbiozi i sistemu oblika u prostoru moguæeg i stvarnog. Preformulacijom trivijalnih detalja i izmjeŔtanjem u urbani kontekst, njihov uobièajeni smisao dobija ironijsku snagu i metaforiènost, koju èesto nije jednostavno sagledati. Tako zatvorena u sopstvenu znakovitost i ogranièeno polje slike, poruka ostaje element autentiènog vizuelnog objekta.
Svaki VukotiƦev figuralni element definisan je jakom konturnom linijom, i bez modelovanja, kao dvodimenzionalni otisak, ponekad totemski uobliĆØen i osmiÅ”ljen. Figure, koje nisu iskljuĆØivo homoidne, veƦ su neobiĆØna korekcija biƦa i materijalnih objekata, imaju, uglavnom, prepoznatljivo porijeklo. Ponekad su to globalni brendovi dovedeni u stanje ānovog ĆØitanjaā, posmatrani sa zamorom ili u kontekstu dodatnih prosuưivanja. Utoliko je u pravu S. SloviniƦ kada zakljuĆØuje da āgotovo sva VukotiƦeva djela karakteriÅ”e neka vrsta suspregnute humornosti, blega ironije i suzdržanog cinizma. Njegova djela nisu objaÅ”njavajuƦa, opisujuƦa, ili pak literarna...ā Prvobitne predmetna raznolikost, koja je uslovljavala i koloristiĆØku kompleksnost (Kontekst), vremenom se proĆØiŔæavala i usmjerila prorijeưene grupe meưusobno povezanih elemenata, zbog ĆØega atmosfera, odnosno koloristiĆØka podloga ādogaưajaā dobija primarni znaĆØaj (Etar, Plavo i zeleno...). Kolorit prati suženi motivski izbor i, ponekad, slika ostaje odgovor u dva-tri tona. Transformacija objekta u koloristiĆØko energetsko polje ne znaĆØi siromaÅ”enje imaginacije veƦ njeno fokusiranje na snagu simbola. VukotiƦeva poetika nije se bitnije izmijenila od prethodne izložbe. Ali, jeste domet i njegov sve prepoznatljiviji znaĆØaj u prostoru savremene crnogorske umjetnosti.
|    Mladen Lompar Posjeta : 2427 |
|
|
|
|