2
Uz izložbu slika Marice Kuznjecov Boljeviæ u galeriji “Centar”
“Let” – ispovjest umjetnice!

    - Njeno slikarstvo predstavlja ispovjest umjetnice koja preko zatvorenog sistema jezièkih ideograma iskazuje svoje intelektualne nazore, emotivne i perceptivne utiske. Reinkarnacijom predstava "potonulih u skrivenim vijugama podsvjesnog" otvorila je put novoj stvarnosti – primjeæuje istorièarka umjetnosti Ljiljana Zekoviæ o izložbi slika „Let“ Marice Kuznjecov Boljeviæ koja je u galeriji “Centar” otvorena od preksinoæ.
Integralno prenosimo tekst Zekoviæeve iz kataloga koji prati izložbu:


   "Moji snovi su pravi rudnik. Ukratko, ja ih smatram nedokuèivim. Ono prošlo, jednom viðeno se tu meša sa odlomcima možda tek juèe doživljenog... Ja takoðe pripadam èudacima koji veruju da se ne sanja smo u snu, nego gotovo uvek..."
Po akademskoj vokaciji grafièki dizajner, Marica Kuznjecov Boljeviæ, pored uspjeha u svom profesionalnom radu, vrijedno kreativno ostvarenje postigla je i u slikarstvu gdje je harmonièno i sugestivno povezala specifiène vokabulare medija koji su u postmoderni tijesno upuæeni jedan na drugi. Sublimirajuæi iskustva koja se zasnivaju na objektivnim razlikama njihovih namjenskih i esteskih uporišta, na slikarskim radovima smišljeno i diskretno inkorporirala je likovno-estetske karakteristike grafièkog dizajna.
Njeno slikarstvo predstavlja ispovjest umjetnice koja preko zatvorenog sistema jezièkih ideograma iskazuje svoje intelektualne nazore, emotivne i perceptivne utiske. Reinkarnacijom predstava "potonulih u skrivenim vijugama podsvjesnog" otvorila je put novoj stvarnosti. Naime, temporalna dimenzija, kao prolaznost - pasant i trenutni emotivni doživljaji odredili su znaèenjski karakter likovnog izraza u kojem umjetnica transponujuæi estetski objektivizam u estetski subjektivizam "asocijativnih" i apstraktnih senzacija, "prepoznatljivo" preoblikuje u autentiène vizuelne sadržaje. Memorijske segmente kao sadržaje unutrašnje znakovnosti Marica povezuje u cjeline sastavljene od artikulisanih formi, bojenih polja, slojevitih prostora.
Pojedinaèno, slike Marice Kuznjecov Boljeviæ su bez literarne odrednice, dok kao cjelina iniciraju problem leta - the flight èije su energetske vrijednosti formirale osobenosti njenog likovnog izraza, njegove dubinske poruke i plastiène vrijednosti. Vizuelno ga sugeriše klinastim, aerodinamiènim formama koje se izdvajaju iz amorfnih masa, slobodnim strelicama koje odreðuju pravac i kretanje unutar jednog zatvorenog koloristièkog jezgra, i antropomorfnim ili asocijativnim oblicima koji se vertikalno uznose. Ove forme dinamiènih vrijednosti sa primordijalnim elementima - kvadratom i trouglom (oreoli antropomorfnih prikaza), izražavaju metaforièku sadržinu kosmièke sveobuhvatnosti zasnovanu na naèelima muškog i ženskog principa. Asocijativni oblici, zapravo, animiraju komunikativne odnose sa hermetizovanim svijetom mentalnih predstava.
Dok kodirani znaci i znaèenja (ne)ikoniènih oblika pripadaju kompleksnim sferama semantièke profilacije, fenomenološka struktura njenih slika pokazuje tendencije ka autonomnom slikarskom rukopisu.
Osnovni jezièki elemenat njenih slika je boja, gusta, slojevita, nekad neprozirna, nekad transparentna. Njome formira jezgra èvrste arhitektonske konstrukcije u kojima ritmovi apstraktnih bojenih površina, koje jasno prelaze jedna u drugu, stvaraju jedinstvene kompozicijske strukture. Na njima se javljaju grafièki linearni elementi - mreže i urezi nastali slobodnim, automatizovanim potezima umjetnice, koja preko njih aktivira energetska svojstava plastiènih prizora. Oni ne samo da odreðuju i ogranièavaju formu, veæ i sami postaju artikulisane forme. Meðutim, ni sama kompaktna jezgra haotiènih ili limboidnih obrisa ne miruju, oni se otvaraju prema prostoru, prodiru ili se razlivaju u njemu; unutrašnji pokret razbija ljušturu predmetne spuèenosti i pokazuje snažnu intenciju prodora i ekspanzije u prostor. Boja, pored slikovnog odnosa meðu predmetima, posjeduje snažnu psihološku notu. Na slikama Marice Kuznjecov Boljeviæ preovladavaju osnovne boje žuta-crvena-plava, èije tonske vrijednosti u korelaciji sa bijelom i crnom izražavaju kaleidoskop razlièitih duhovnih stanja - od radosti i životnosti do beznaða, straha i melanholije. One iniciraju opštu atmosferu slike prožetu osjeæajem usamljenosti i izolacijom individue u jednom nesavršenom i nedefinisnom svijetu.
Vremenska i prostorna neodreðenost i apersonalnost odredile su odnos umjetnice prema oblikovanju figura i vratili je univezalnoj arhetipskoj i infantilnoj jednostavnosti, znakovnosti i simbolici. Stvarnost je svedena na neprirodne i zagonetne oblike koji prenose dvosmislenu poruku unutrašnih osjeæanja umjetnice, a koju sam posmatraè tek treba da otkrije.
Arhetipsko-moderno, mentalno-perceptivno, harmonièno-haotièno odraz su introvertnih i ekstovertnih stanja umjetnice koja je stvorila vlastiti svjet znakova, ideograma, formi. Njihovom samosvojnom interpretacijom umjetnica je oslobodila skrivena i zagonetna stanja svog duha. U Maricinom slikarstvu možemo naæi projekciju liène drame poput one koja se raða u poljima snova Paula Kleea i Joana Miróa, ali i Cornellea, Karela Apela i drugih umjetnika sklonih slikarskoj avanturi. Marica Kuznjecov Boljeviæ pripada umjetnicima èiji je slikarski identitet izrastao iz imanentnih pikturalnih i sadržinskih vrijednosti apstraktne i "nadrealne" umjetnosti, kao i stava Paula Kleea da "Umjetnost ne reprodukuje vidljivo, ona èini da vidimo" . Poetskim senzibilitetom, snažnom imaginacijom i likovnom kulturom Marica Kuznjecov Boljeviæ svoje slikarsko djelo formirala je na principima dosljednog poštovanja liène stvaralaèke mitologije.









Posjeta : 3065