3
Nož, žica…svakodnevnica
11. – jedanaesterac!

    „Nož, žica, Podgorica!“ – urlalo su juče uoči utakmice finala fudbalskog Kupa Crne Gore između „Arsenala“ i „Sutjeske“ na „Gradskom stadionu“ pod Goricom i Ulicom slobode i Trgom nezavisnsnosti! Ono čega se civilizovan svijet gnuša, bilo je najgora uvertira u fudbalski događaj sa kojim njeni akteri nemaju baš nikakve veze i – nešto najbolje, koliko god čudno zvučalo, što nam se moglo desiti uoči vanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za 11. jun! Uslijed toga i sam datum izbora 11. dobio je pravo značenje. 11. nije samo redni broj, datum u mjeseci. U fudbalu to je jedanaesterac, kazneni udarac, uoči parlamentarnih izbora to je i šansa za građansku, demokratsku, antifašističku, sekularnu Crnu Goru, do 30. avgusta 2020. najuspješniju evropsku priču. Istovremeno, to može biti i kazneni udarac – ili za takvu Crnu Goru, ili za ovu trogodišnju, „oslobodilačku“, „osvježivačku“, Izbori dobijaju referendumski značaj i ako su u fudbalu penali rulet, 11. na izborima to ne smiju biti!

Za vanredne parlamentarne izbore prijavljeno je i potvrđeno čak 15 izbornih lista. Ima tu poznatih, državotvornih partija, raznih građanskih, manje-više demokratskih, (ne)pprincipijelnih koalicija. Među prvima je lista bivšeg ministra pravde koji je negirao genocid u Srebrenici. I premijer te Vlade. Zdravko Krivokapić govorio je da crna Gora ne treba da slavi 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom! Ministarka te Vlade koja je počasno dobila crnogorsko državljanstvo napravila je čistku u obrazovnom sistemu, smjenivši jednim potezom sve dotadašnje direktore i pomoćnike škola koji nisu bili u skladu sa „novom demokratijom“. Gašenje nacionalnog avio prevoznika, nasilna intronizacija Mitropolita Joanikija na Cetinju, suzavacem na ponosne branioce sa Belvedera, do odluke novog Predsjednika Crne Gore da funkciju preuzme u Podgorici, a ne na prijestonom Cetinju. Mnogo je tih anticrnogorskih, antievropskih i antigrađanskih „skandiranja“ bilo, koja su prošla zamagljivanjem borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, ili ničim opravdanim, ali populističkim „Evropa sad“ podizanjem plata i penzija. I nezaboravno potpisivanje Temeljnog ugovora premijera bez podrške Dritana Abazovića sa Crkvom Srbije, što je par ekselans veleizdajnički akt i predaja kulturnog, sakralnog nasljega, blaga, pa i teritorije Crne Gore crkvi druge države!
Izabran kao „manje zlo“, sa ciljem da Crnu Goru približi punopravnom članstvu u EU, Dritan je radio sve kontra, povlađujući srpskom svetu i Otvorenom Balkanu:
Dakle, nije ono bilo nikakvo skandiranje navijača. Bilo je nacional šovinističko urlanje neslužbenih glasnogovornika avgustovskih oslobodilaca koji su uradili gotovo sve da za tri godine unište državu Crnu Goru i prinesu je Velikoj Srbiji. Da su imali vremena, već bi uradili i popis čiji se rezultati mogu naslutiti. Crna Gora bila bi srpska država 11. slavlje bi moglo da počne!
Zato, istinskoj građanskoj, antifašističkoj, sekularnoj, evropskoj Crnoj Gori 11. jun nije samo izborni, već i referendumski dan. Ne bude li svaki njen dobronamjerni građanin svjestan toga, igra se „ruskog ruleta“, a žrtva su građani i država Crna Gora. Odgovor, izbor mora biti jasan referendumski, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost i samostalnost i snažno krenula evropskim putem, evropskoj porodici demokratskih država kojoj i pripada!




Borislav Čukić

Posjeta : 153